Nepoznati lovac pokušao je slijediti jato roda kroz maglu,
a veliki redatelj vratiti slavu na požutjelom travnjaku
utrkujući se s kornjačom maratonkom.
Nad mitskim junacima – sinovima bogova,
koji su na poluvremenu dijelili zbunjenoj publici omikuji listiće,
kružile su vrane i šišmiši izvlačeći linije sudbina naroda,
a pošto su matematičari osporili akademski značaj nultim hipotezama,
Fortuna je odletjela u noć na krilima vatrenih leptira.
Nesporazum se produbio u igri pokvarenih telefona
kad je među panjeve zalutao Bik Koji Sjedi
i odbio da šutne loptu prema protivničkom golu
dok ne popuši lulu mira i otpleše Ples duhova,
a zamijenio ga je demon ludila svirajući probušene bubnjeve
sa svojih devetnaest plandemijskih prstiju.
Lopta je kružila u paraboličnom luku
od brazde do brazde, od (živog) zida do (živog) zida,
pokušavajući pokoriti svijest usidrenu u keramičkim ljudima
dok su tvorničari u dubokim kopačkama
iz kojih se širio vonj poluraspadnutog svijeta
davali autograme sljedbenicima Novog svjetskog poretka.
Kad je na nebu iskrsnuo lego dron,
vukući platno na kome je bilo ispisano „pauza“
na nekoliko svjetskih jezika,
vojvoda prerušen u prosjaka zasvira raštimanim gudalom violinu
čija žalopojka prizva poznate svjetske kuhare s istočne tribine
dok maskirani političari – prosvjetitelji siđoše sa zapadne tribine
i ponudiše ručak svima koji prime „superiornu“ vakcinu.
Na sredini terena išaranog grafitima nasta sveopći kaos:
netko šutnu probušenu loptu prema glavnom sucu.
Dok se obična raja gurala u prvi red,
slabo podmazani roboti nisu se mogli pokrenuti,
teoretičari zavjere i svećenici ostaše bez teksta,
a lokalni mangup u majici s likom Karla Marxa otpi gutljaj travarice
i pokrenu nova pitanja o filozofiji igre.
Na sjevernoj tribini, na kojoj je nedostajalo mnogo sjedala,
VIP publika stvori šarenu sintaksu od psovki i bijesa
i posla je prema južnoj tribini, napukloj od bučnog navijanja,
dok se bardski liričari, pokušavajući spojiti lijevi kraj suštine s desnim,
teturaše između optičkih varki i 5D (ne)vjerojatnosti
kroz lažni sjaj bitcoin reklama koje su vodile u tajni svijet
dok hiperkatalektički stihovi vratiše zamjensku loptu u igru
kako bi se mogao nastaviti maraton – nečija dijagnoza.
Mudri lovac zaneseno je pripovijedao priče „modus intelligendi“,
ali kako između nogometaša i publike nije bilo kemije
nesmotreni ginekolog postavio je pogrešnu dijagnozu
zakompliciravši muke neprepoznatljivoj igri.
Nije se znalo tko pije a tko plaća
kad neki šaljivdžija postavi ikonu Zeca Rogera pored glavnih zastava,
a kad je redatelj zamijenio sudački tim i proglasio produženje utakmice,
nastao je kratki spoj koji je doveo do zbrke na planetarnom nivou.

Ivan Gaćina