
u meni devetogodišnjak
nad slikom crnih maslina
oštri olovku
crtao bi ptice
što u tmici prosinca
umiru
dugo sluša kako prag
zatrpavaju pahulje
i raste snijeg i raste
južni mrak
što sa zidova mu briše
nenacrtano i suze
s kojima ne plače, on čeka
da kroz prozor proviri
daleka nepoznata misao
onâ što netremice gleda
dok fosil ne postane
sestrina kosa
meka od pahulja
tiha u zimskim
južnim gorama
Izredno lepa, nežna pesem, v tvojem stilu. Bravo!
Lp, m
miko, hvala na podršci, javljanju i komentaru.
LPM
Izuzetno nežna i dirljiva pesma koja ostavlja čitaoca ispunjenog setom...
Lepo.
lp
Jagoda
Hvala na iznesenim utiscima, doživljaju i komentaru.
Lp
Mirko
Rahločutna pesem, ki ne traja le kot vtis, saj je v njej zajeto celo življenje, spominjanje ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!