kad nas promatram u ogledalu
čini se da smo ti i ja još uvijek dio iste priče:
odrazi nam se isprepliću,
izgleda kao da su utkani jedan u drugi,
govoriš mi da si umorna od nas,
ne proturječim ti
vraćamo se na početak,
kada smo još postojali ti i ja
Dopustila si da uđem u tebe
i ja više nisam izlazio,
bili smo sigurni da je to prava ljubav
prolazile su godine
i naše su se niti zapetljale u klupko
vraćamo se u sadašnjost
ponovno se promatramo u ogledalu
Osmjesi nestaju,
više ne raspoznajemo naša lica
Uzimaš ogledalo i bacaš ga u zid
svatko uzima svoju polovicu,
raspetljavamo zadnji čvor klupka
i odlazimo u potragu za našim licima
Zgodba dvojine, ki se nikoli ne more odviti na začetek, kvečjemu razpoloviti in odplesti v (drugačno) ednino ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Speculum
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!