Poslali su me
po buku;
vraćam se u tišinu.
Koraci u tami se sležu;
svetlost, oponira
razotkrivanju;
a površnost
najednom smeta.
Zar nisi sit cveta
po kojem
svet miriše?
Zar, svet
nisi, oko koga
se sve kreće;
kroz plišani
kavez jutrom,
rastvorenim u oku?
Istiskuješ
me, prezirom
na dve strane
iz tvoje čaše.
I prodadoh ti
tajnu
... ispod ruku
Pesem, ki raziskuje prostor med hrupom in tišino ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!