U prvom dodiru
otvaraju se prostranstva
Tražili smo se
danima mjesecima
Čekali u smirajima
Osluškivali u jutrima
Oči prepune sedefa
miluju svaki pedalj koraka
Put više nije strm
cilj je nebitan
Putovanje je smisao
u kojem ću utažiti žeđ
za gladna jutra i
turobne noći
Mirišem te
snenog u nevinom snu
Ljubim trepavicama pogled
zapisan u nijansama plavih svitanja
Iz istih djelića sreće
utkali smo trenutak
noseći ga za sutra
zapisanog u poneku boru
na rubu usana

posvećeno mom unuku Orsonu 

Ljubica Ribić