Sanjala sam nešto ružno. Probudila sam se, otkrila i prekrila ponovo. "Sanjaću isto..." pomislila sam i otkrila se sasvim. Drugom rukom, povukla sam prekrivač preko glave. "Nećeš ništa, ćuti", izgovorila sam ispod jastuka. "Sanjaću, sanjaću...." "Ćuti, nećeš, čuješ?!" Ućutala sam, a senka je i dalje pred vratima, ponavljala "ću".
Odličan poetski iskaz. Potpisao bih ga.
Poljubac za Marinu.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!