Ponekad sam isuviše daleko od nje
Ona spava
uči
kliberi se
plače
Ona pita za mene
Jednom sam joj sve slagao
Jednom sam joj sve rekao
Otišla je u neku krajnost
i tu me nije zaboravila
Možda je i plakala
(razumem je sasvim)
Možda je i otišla besna
još uvek lepa i pitoma
onako uplakana i naivna
Ona pita za mene
dok čempresi ulaze u nebo
a ona u more
u nepovrat
Danas mi neko reče da u šakama drži neko morsko cveće
Ona ne zna da su to uspomene izrasle u dubinama
Volim kada je srećna
i okupirana sobom
i kada joj u sumrak procveta osmeh
Onako...
Ona pita za mene
i ja se više ne plašim smrti
Ona je Helena
Zelo se mi dopade pesem. Čestitke!
lp, m
miko, hvala na komentaru i utisku!
Lep pozdrav,
Tatjana
Ko smrt postane edina povezava med ljubimci ... čestitke,
lp, Ana
Draga Ana, zahvaljujem!
Od srca.
Lep pozdrav,
Tatjana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!