Između sna i jave
Sedeo je za našim stolom.
Nisam mu video lice.
Znao sam da je on.
Ne prilazi mu! – rekla je majka.
Otišao sam u sobu
i sa suzama u glasu rekao –
TATA.
U odnosu na razgovor sa mrtvima
i hiljade pesama gube snagu.
Ali u razgovoru sa samim sobom...
svaka pesma je jedinstvena.
I zato... pišite svojim dušama –
one vas sigurno čuju!
(2008)
---
Med sanjami in stvarnostjo
Sedel je za našo mizo.
Nisem videl njegovega obraza.
Vedel sem, da je on.
Ne približuj se mu! – je rekla mati.
Odšel sem v sobo
in s solzami v glasu rekel –
OČE.
V primerjavi s pogovorom z mrtvimi
tudi tisoč pesmi izgublja moč.
V pogovoru s samim sabo ...
pa je je vsaka pesem edinstvena.
In zato pišite svojim dušam –
one vas zagotovo slišijo!
(2008)
Branko Baćović