Umoran sam od bezličnih ljudi
Od maski koje ne kriju ništa
Umoran sam od neizvesnih konačišta
Od nebrojeno mnogo lučkih kafana
Umoran sam od likova i frikova
Od hiljada praznih lica i duša
Umoran sam od kiše u proleće
Od sivih sumornih jutara i buđenja
Umoran sam i od ljudi sa više lica
Od lažnih osmeha i lažnih pozdrava
Umoran sam od nezavršenih priča
Od beskrajnih i besramnih obmana i laži
Nisam umoran samo od naše ljubavi
Od trajanja i prihvatanja
Nisam umoran od tvoje suze i mog napora
Od onog što nas veže neraskidivim nitima
Umoran sam
I nisam
Živ sam
Život živim s tobom i uz tebe
Umoran sam i nisam
Od teške bolesti
Od tvoje brige za mene
Slažem uvek deliće u mozaik
I uvek imam pred sobom tvoj lik
To me neće nikad zamoriti
Ma koliko bio umoran
Umoren
Pretvoren u kamen i so
Tebe mi ne može i neće niko uzeti
Jer
Ljubav nije roba
Nije stvar koja se premeće iz ruke u ruku
A ja sam ubeđen
Sada potpuno
Da je tvoja ljubav za mene isto toliko sigurna
Kao i moja bliska smrt
I to je ono
Što čini esenciju
Života
Smrti
Ljubavi
Milen Šelmić