Ti si kao vatra koja opeče
Pa iako zna da zaboli
Ne mogu bez tebe

Ti si kao najlepši nedosanjani san
Kojeg, kada ponovo zaspim, neće više biti
Ali ću ga sanjati budan

Ti si kao pruga koju ne volimo kada neko odlazi
Ali je sve više zaljubljeno gledamo
Kako vreme prolazi

Ti si kao vodeni biser na dlanu
Ako zatvorim dlan, iscurićeš
Ako ga ne zatvorim isparićeš
Ali ćeš uvek biti tu

Ti si kao reč o ljubavi koju uporno ćutimo
Jer, što te manje ima u priči
Sve više egzistiraš

Ti si kao sećanje koje želim da zaboravim
Što je veća želja da ga zaboravim
Sve više mi znači

Ti si kao dosadna kiša koja zaustavi sve
Ali je ipak željno iščekujem svakoga dana
Jer se nakon nje pojavi duga

Ti si kao misao koja mi pobegne
Pa i ako uspem da je vratim
Više nije ista

Bojan Tasic