Pesem.si - brankicab - KAKO SE SVIRA TAMBURICA - (Dok su otac I majka živjeli zajedno) svake

KAKO SE SVIRA TAMBURICA
Komentarji (0)

KAKO SE SVIRA TAMBURICA

(Dok su otac I majka živjeli zajedno)

svake godine dolazila Ciganka u kuću I pitala da materi gata u grah.

Neće ona ništa džaba. Ja bih čekala

da se predomisli,, da razastre bijelo zrnje., al’ mater se nije dala. Popile bi kavu, progovorile,

ponijela što se našlo I odlazeći rekla : Nećeš ti, dijete dugo moć ‘vako.

Prvu godinu, kad se otac opet oženio,

došla. Pitala s vrata, gde je ona lijepa gospoja što živi ovdje I otac je zovnu u kuću

k’o da je nije zaboravio. K’o da je htio da mu priča o žitu što je raslo u kukolju.

Pogleda ženu do njega, pa mene.

Veli, neće. Ona gospoja je imala dobro srce. I k’o da joj zadrhta glas, sjećam se,

ruku mi spusti na majušnu glavu. I od tad volim ruke. I tad se vezah za Cigane.

Nekidan pred prodavnicom vraćam plastične flaše. Ispred mene Rom s djevojčicom. Ona, raspletene kose po prekrasnoj haljinici i snježno bijelim soknicama, drhće. Drugi je mjesec.

Pogleda me jednom, uzvratim pogled. Pogleda opet, pa pita: Je li gospoja, a ‘oće li I “onog”

sa’ranit’ uvreći? Kažem ne znam, ali trebalo bi. On se saginje, vadi sliku iz auta I kaže: Vidi, gospoja,

moj sin, umro prije deset godina. Od’ranio sam mu sina. Mog unuka. Bio mi k’o sin. I on prošli mjesec umro. Teško je to gospoja. Teško kad tvoj umre, a još mi teže što ne znam, šta sam sa’ranio. Nisu mi dali da otvorim, da vidim.

I kroz mene zaječi tamburica Janike Balaža I neodtugovane slike. Sviraju.

I nikad isplakane suze. Da bar mogu da mu spustim

ruku na glavu ili razbacim grah, da mu tumačim

na žalost. Ljubav nikada nije spremna na smrt. I onda nam oboma zazvonio

gospojin gas, (rekli su da sam djevojčica), pjeva I plače, gledaj da ne umreš voljena

gomilom bezizraznih lica

na (tam)burama. Žice se zapinju na kraju trupa

davno posječenih jela, s urezanom udubinom za svaku žlicu,

a trzalice su rađene od kosti, od bika, od orlova. Nećeš vjerovati

pucaju između glave I vrata

mojih pjesama