Kad odlučim otići,

ne brini,

neću daleko.

Otići ću

tek do šumarka,

tek do livade na rubu šume,

tek do potoka što ih dijeli,

tek do jezera,

tek do vrha planine

što nadvisuje mi grad.

Kad budeš prolazila našim stazama,

ne druguj sa sjetom, smiješi mi se.

Jer bit ću u svakom listu

što spušta se s bujnih krošanja,

bit ću u peludu poljskog cvijeća,

žuborom vode šaptat ću brezama,

bljeskom sunčevog odsjaja

igrat ću se površinom namreškanog jezera.

Kad gledat ćeš u nebesko plavetnilo,

dahom pojetarca milovat ću ti bijeli vrat,

igrati se vršcima tvojih uvojaka

na proplanku,

na vrhu planine

što grad mi nadvisuje.

Smiješi se

i koračaj,

onako

kako bih ja htio da koračaš.

Zbornik Recitala ljubavne poezije „Hod se nastavlja - Željka Boc“

Marija Bistrica 2020. godine

Darko Foder