Oslijepili osjećaji
Stvarnost obukla poderane cipele
žuljevito korača istina
Krvareći riječima
posrće ljudskost
Odavna prognani iz medne košnice
išibani vlastitom pogreškom
zaluđeni sjajem
osakaćeni
zdravih udova šepamo
bosonogi
ogoljeli
sramno nepriznajući istinu
Šutnja je lažno svjedočanstvo
karta u jednom smjeru
Boli me tišina izudaranog vremena
Boli me misao
ono malo čovjeka
sakupljenog na dnu čaše
ispijene u koraku
u tami predgrađa
na vjetrometini lažnih proroka
Nebo je zarumenilo obraze
od pohote
il’ srama
Kiša ispire prljavštinu
miriše na pustinju
Dine se nošene vjetrom rasprostiru
grebući istinu
žuljajući oko oblaka
padaju na tla
One ne razumiju cijenu barela
ni cijenu kapi krvi
PIJESAK ZASLJEPLJUJE I PLAČE