Ovo su dani koje nećemo zaboraviti
dani otkazalih kočnica
padanja u provaliju
sa zvukom lomljavine
prepolovljenih srca
bezbrižnih noći
koje nas uzdižu
vraćaju
svom tom drveću
u čijim krošnjama
još uvijek gnjezde
sada odrasli feniksi
neke davne mladosti
i dok nas mlade grane žele utješiti šapatom svih vjetrova
pod zvijezdanim nebom zajedničke slobode
naša srca kucaju puno glasnije
od svih tih riječi
sa kojima nas žele ocrniti, nauditi nam
stati na put našoj sreći ...
Ovo su teška vremena i za tebe i za mene
dok zagrljeni čekamo naše bolje
tango