
želim zaspati ovdje
gdje su zastale kiše
unutar odbrojanih ožiljaka
i vjetrovi osušili radosne suze
na noćnom nebu
ako zaspem utišajte kamene orgulje
u zavjesama pomjerite
nepomične sjenke
sutra već putujem
sa snježnim lebdjet ću brdima
daleko iza kuće praznu ću
zaobići klupu i krizanteme
baka će opet paliti svijeću uljanicu
da mi još jednom vidi lice
odmori se šumorit će njen glas
odmori se i noćne su
orgulje zaspale mila moja
ne čezni s pastirima oni su
nevidljiva lira u njihovim žilama
nema lijeka za noćne tuge
spavaj kćeri moja
sutra ćeš opet
biti daljina
Pesem, ki se spogleduje z onostranstvom, v njej igrajo kamnite orglje, se sliši babičin glas, ki pomirjujoče vabi p. s. naj si odpočije - tudi zaključek pesmi je zelo lep in učinkovit, čestitke,
lp, Ana
Hvala Ana na komentaru i podcrtavanju.
Ugodan dan i pozdrav:)
mp
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!