
će želeti rat;
ne, to neću biti ja, to nećeš biti ti ...
Žarišta i krize na ovoj planeti -
- ostavljaju samo pustoš i polja smrti.
Ako ne vidiš sa suprotne strane
golgotu, ruševine, talase izbeglica,
kako plaču majke, ozebla, gladna deca;
potresne prizore, bolest, žive rane.
Bar se osvrni, usput kad naiđeš
na znamenja poprišta, užase stratišta,
etničkih čišćenja, grobalja, zgarišta;
sprženu zemlju, ugasla ognjišta.
Porazna naličja, sumorne hronike
ispraznih reči, surove politike;
možda su mogli i oni jednom,
voleti kradom, putovati s nadom?
U miru nekud poći isto kao ti?
Zato smerno zastani, obiđi, vidi;
tiho se pokloni pa nastavi svojim putem.
Idi, samo idi ...
V pesmi so zbrane grozote današnjih dni in grenko spoznanje, ki kljuva v nas: je dovolj samo spomin in spoštovanje, ko gremo mimo? Kaj bi sploh lahko storili?
Čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!