Neuništivi grade,
kroz dosadnu kišu rasipa se
zlatasta svetlost tvojih fenjera ...
Krvoločne bande se vrzmaju zamršenim uličicama.
Duž strmih puteva, nebo zamračili oblaci
nemili gosti, pristigli sa okorelog severa;
u gustom blatu se dave ponos i zablude.
Započinje dan.
U neprestanoj borbi sa nelogičnim dezinformacijama;
vremenska prognoza nagoveštava prilike,
nenaklonjene hroničnim bolesnicima.
Ona, žurno hodajući, odsutno govori
nekome sa druge strane, običnim, smirenim glasom;
evo, pošla sam da radim nokte,
inače mi je ceo dan od jutros, katastrofalan.
Vi ili kako vas već zovu
u pijanom zanosu ste nabasali
ovde, da rušite pokret
neustrašive avangarde;
duh, koji već danima, nezaustavljiv raste
na inače haotičnim raskrsnicama ...
Žilavom penom besa, pretili i turobni ste;
hladnim škrgutanjem vilica, kišom olova.
Vaša izgužvana lica guta vlažna izmaglica,
sunce potanja u sumrak bogova,
polako se razmimoilaze putevi i želje ...
Slepi miševi vise nad glavama lažnim vođama.
Sa ovih ulica; među pravilnim drvoredima,
nakićenim otužnim svetlima,
duvaju novi vetrovi, diže se nova snaga...
Sramota je skrivati bes a videti glad u očima,
njih u prvim redovima bez kraja;
pravednika, na putu tihih samuraja
što upropašćeni život učini čvrstima, nepomičnima.
Što su žrtvovali ljubav radi ponosa,
reči potrošili rečima;
a ne pomenuše im imena, ni glasa
… niti traga
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!