MIRAN PROTEST

Neuništivi grade,

kroz dosadnu kišu rasipa se

zlatasta svetlost tvojih fenjera ... 

Krvoločne bande se vrzmaju zamršenim uličicama.

Duž strmih puteva, nebo zamračili oblaci

nemili gosti, pristigli sa okorelog severa; 

u gustom blatu se dave ponos i zablude.      

 

Započinje dan. 

U neprestanoj borbi sa nelogičnim dezinformacijama;   

vremenska prognoza nagoveštava  prilike,

nenaklonjene hroničnim bolesnicima. 

Ona, žurno hodajući, odsutno govori

nekome sa druge strane, običnim, smirenim glasom;

evo, pošla sam da radim nokte,

inače mi je ceo dan od jutros, katastrofalan. 

 

Vi ili kako vas već zovu  

u pijanom zanosu ste nabasali

ovde, da rušite pokret  

neustrašive  avangarde;  

duh, koji već danima, nezaustavljiv raste

na inače haotičnim raskrsnicama ...

Žilavom penom besa, pretili i turobni ste;   

hladnim škrgutanjem vilica, kišom olova.

 

Vaša izgužvana lica guta vlažna izmaglica,

sunce potanja u sumrak bogova, 

polako se razmimoilaze putevi i želje ... 

Slepi miševi vise nad glavama lažnim vođama.

Sa ovih ulica; među pravilnim drvoredima,

nakićenim otužnim svetlima,

duvaju novi vetrovi, diže se nova snaga... 

 

Sramota je skrivati bes a videti glad u očima,

njih u prvim redovima bez kraja; 

pravednika, na putu tihih samuraja

što upropašćeni život učini čvrstima, nepomičnima. 

Što su  žrtvovali ljubav radi ponosa,

reči potrošili rečima;  

a ne pomenuše im imena, ni glasa

… niti traga   

 

dejanivanovic

Komentiranje je zaprto!

dejanivanovic
Napisal/a: dejanivanovic

Pesmi

  • 17. 02. 2021 ob 09:42
  • Prebrano 252 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 103.73
  • Število ocen: 6

Zastavica