ono kad pamtiš osmijeh jesenjeg cvijeća
želju koja se za tobom osvrće
ono kad pomisliš da već su snjegovi
stigli i ti nepisanim pravilom
silaska u ponor sa krilato-surovim
vrtloženjem klizavog neba
zacakliš okom sred mogućeg
mačevanja ledenicā
što zabadaju se crveno
u tvoj bijeli dan
ono kad slutiš da netko će
zapaliti svjetiljku na rubu tvoje
neizgovorene pjesme nad tamnim se
ponorom lediš i zarastaš u zvijezde
pa ono kad čuješ jutro kako te
dok vuče iz dubina mrežu
tješi jednom pričom o snu
koji se u drugom snu sniva tužno se
osmijehneš uvenulom jesenjem cvijeću
u pamčenju
gdje slutnjom
čuješ
misli
Hvala, igorj.
Pozdrav iz SA:))
ono kada čitaš dobru pesmu...
lp
Hvala Mile!
Pozdrav iz SA::))
Privid bližine, ki se razkriva v pesmi ... čestitke,
lp, Ana
Ana, zahvaljujem se za podčrtanku.
Lijep pozdrav,
mp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!