Za one noći koje nemaju dno
I komadić osmeha, iznova.
Kada kloneš, nem od tišine
Pustiću uzdah da te smiri
Oviću ti zagrljaj, da te mine
Nemir koji ti kroz vene piri.
U kišnim kapima izgovoriću Srce
A mislima ti šapnuti Volim te
Da na tren pustiš, sreću da zre
I kada stisneš prste od zime
Moja će te toplina vratiti na put
Setićeš se neke daleke rime
Na pogled šašav i pramen žut.
U svakom udahu, ljubiću ti usne
Podsetiću zoru da ti probudi oči
Da ti kaže da se sve može i sme
Da slobodan i budan ispijaš noći.
Pustiću ti sunce na obronke pogleda
I kap mašte u snu da ne zalutaš
I delić mog osmeha da ti tugu neda
I srce moje da me uvek imaš.
I grumen ljubavi na trepavici
Da me vidiš u zvezdi padalici
Malaino