Drveni kipovi koji plaću

imuni na vatru

sveci koji prežive oštricu mača
kroz središte srca,
bebe koje govore svete riječi,
snijeg usred vrelog ljetnog dana…

Uvjeravaju me da se to stvarno dogodilo,
da su to čuda koja nešto dokazuju

Ma dajte molim vas
zar doista vjerujete u to?
Ja ne

Ipak…
od nedavno i ja vjerujem u čuda

Drugačiji sam, oduvijek sam to bio
Crni među bijelima, bijeli među crnima

Nekad me to ljutilo
pa sam jedne noći
prije nego što sam utonuo u san
odlučio postati prosječan:
niti visok niti nizak

probudio sam se kao patuljak među divovima

Da, oduvijek sam drugačiji od drugih
i to je moje prokletstvo
ali…
kad bolje razmislim
jedina razlika između mene i njih je u tome:
da ja mrzim njih,
a oni mrze mene

Sreo sam je nedavno, sasvim slučajno
malo je nedostajalo da je uopće ne primijetim

jer ona se izvana po ničemu ne ističe,
živi prosječnim,
ustajalim životom u jednom sićušnom gradiću

Ipak…
Ona je potpuno drugačija od svih  koje poznajem
čak i od mene:
Ona nikoga ne mrzi
priznajem:
ONA JE ČUDO

Speculum