Ako i probuđen jesam zaplićem se
otkucava me neznana razina zbilje
Ne pitam zašto me gleda Mjesec
i šuti nad brijegom kao iz mladosti
bezličan kamen
dok otkucava me sat i žubor
vremena odmrsuje me
Probuđen jesam ne odričem se
mjere smisla u melankoliji
bezglasnih rojeva riječi
što krila su zaplela
u sopstvenim strunama
Pesem, ki najde smisel v melanholiji ... čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana, za podcrtanu pjesmu:)
Lijep pozdrav,
mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!