Govorim a ti ne razumeš.
Moj način razmišljanja i stav,
moju plahu ćud
i tešku narav;
kažeš tek onako, usput,
smisao za humor ti je uvrnut ...
Pogledi na svet,
shvatanja i senzibilitet
nam se mimoilaze.
U velikom su raskoraku;
ti gordo gaziš mlečne, sjajne staze
ja tumaram po mrklom mraku ...
I noć me evo stiže
kroz prostrane orbite,
pojasa lutajućih asteroida;
puzajući, umorno, iznenada.
Podmukla, sklopi ruke
nad krovove usnulog grada.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!