Šutiš, netko se igra
usnulim danima, daleke
zemlje pohodio bi čeznući
s obzorjima purpurnim
Želiš spontano, ili naprečac
raspoređivati prostor
u kojem bi rado tugovao
(možda se radovao
možda likovao, ili
sjećanje barkom
pustio na pučinu)
s protagonistom
izblijedjelih dana
Šutiš, netko daleko pjeva
netko te sa stranica
izgubljenog libra
podsjeća na majku
iz kasnih četrdesetih
kad dozivale su te
njene prve sijede iza tjemena
i zatečenih zrcala iza čela
Gledaš, neko se dijete igra
s tvojim balonima iz djetinjstva
možda bi htio filigranski točno
podesiti vrijeme što zalazi
u jesen kasnu, drugom
stranom srca

mirkopopovic