PADAJU PLODOVI MOJIH ZABLUDA

Ne govori mi,
ne razumeš
nisi...


Ne govori mi
nešto
iza čega
ne možeš
volšebno kao ljudina stati
ne govori mi.

 

Osetim miris drveta i laka
zaboli me ključna kost od tumbanja
kosa mi negde zapne
izmedju ekserčića i žljebova.


Čupa.

 

U jesen padaju
plodovi mojih zabluda.

 

Pogrešim,
smer bacanja mednih strelica.


Pogrešim,
pravac plivanja
napravim poveće talase
pogrešnim stilom
rascvetalog zamaha.


Zapnem o gromadu
nevidljivu
nepomičnu
nehajnu.
Pogrešim.

 

Ne govori mi,
ne razumeš
nisi...

 

Osećam miris drveta i laka
sedim u tvojoj zadnjoj fioci,
fioci pre zaborava.

Jelena Stojkovic Miric

nikita

Poslano:
04. 12. 2020 ob 21:05

Savršeno. U onom sedimentu ravnodušnosti prije pada. Pred kim? Sobom ili varijacijama ljubavi koje nikad nisu doživljene, ali i te kako proživljene.

Zastavica

Jelena Stojkovic Miric

Poslano:
08. 12. 2020 ob 00:54

U varijacijama.

Hvala.

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
08. 12. 2020 ob 18:32

Pesem, ki izpoveduje neopaznost in nesprejetost, tudi obžalovanje, zapre se kot predal, vendar zdaj je poln občutij ... čestitke,

lp, Ana

Zastavica

Jelena Stojkovic Miric

Poslano:
09. 12. 2020 ob 18:48

Hvala Ana

Lp

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Jelena Stojkovic Miric
Napisal/a: Jelena Stojkovic Miric

Pesmi

  • 03. 12. 2020 ob 23:52
  • Prebrano 432 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 140.48
  • Število ocen: 5

Zastavica