Prošavši polovinu puta,
a možda i više,
možda mnogo više
(Bog dragi zna, ja ne),
sedoh na prag Jeseni
da odmorim,
da se osvrnem...
U jednoj ruci držim ogledalo,
u drugoj čašu slasti,
i čudim se:
Kako to,
nikuda mi se ne žuri?
Poslano:
23. 11. 2020 ob 09:32
Spremenjeno:
23. 11. 2020 ob 10:32
Jako zanimljiva pesma Maki.. :) o jesenskom odmoru :)
Lp
Poslano:
23. 11. 2020 ob 09:54
Spremenjeno:
23. 11. 2020 ob 10:56
Ernestina, hvala za osvrt.
Ovde je jesen simbol starosti, pesnik je toga svestan (da je na pragu), ali se ne predaje: još nije star! Dakle, pogleda unazad: sve je super, samo da potraje što duže ovo stanje (slast, uspeh...), zato mu se nikuda ne žuri. Nikada neće biti mlađi. To je, ukratko, od čika-Makija.
Pozdrav
Poslano:
23. 11. 2020 ob 10:04
Spremenjeno:
23. 11. 2020 ob 11:04
Vauuu...obožavam takve pesme, sa velikom pričom u pozadini :)
Svaka čast :)
Poslano:
24. 11. 2020 ob 06:43
Spremenjeno:
24. 11. 2020 ob 07:43
MAKI, ne može se ne vraćati ovom sjajnom poetskom uratku.
Moje divljenje i čestitke!
lpm
Poslano:
24. 11. 2020 ob 07:14
Spremenjeno:
24. 11. 2020 ob 08:14
Hvala, poštovani Mirko!
Srdačan pozdrav!
Maki
urednica
Poslano:
26. 11. 2020 ob 19:03
Spremenjeno:
26. 11. 2020 ob 20:03
Všeč mi je, ker se ta pesem - postanek v življenju - konča z vprašanjem - imenitno, da se ne mudi ... čestitke,
lp, Ana
Poslano:
26. 11. 2020 ob 20:21
Spremenjeno:
26. 11. 2020 ob 21:21
Hvala Ana!
Res je, nikamor se ne mudi... če imaš 60... Naj le traja...
Vse najboljše,
Maki
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: MAKI
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!