Šetam
između četiri zida
nevidljiv kao mačka
devojčica tiho
razgovara s lutkom
ostali razgovaraju
sami sa sobom nevidljivo
zvono na vratima – nemoguće
praveći se da nisam tu
gestom ruke teram ružne misli
ne vidim kroz staklo
da li me možda požuruju
kako da iskoristim ovo vreme
koje će možda potrajati
iskradam se
da usput potražim reč
koja bi najbolje
opisala kako se osećam
sa bombom u telu
miriše na prvu oluju
u vazduhu
nešto nas smrtno muči
... nevidljivo
urednica
Poslano:
22. 11. 2020 ob 09:00
Spremenjeno:
22. 11. 2020 ob 10:00
Srhljivo je to nevidno ... in zelo občuteno popisana stiska, čestitke,
lp, Ana
Poslano:
22. 11. 2020 ob 14:42
Spremenjeno:
22. 11. 2020 ob 15:42
Hvala :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!