SMR(S)KAVANJE DALEKO OD ZGARIŠTA

 
što plačeš, majko za kosturima
kuća
nepoznatih ljudi?
kroz njihove oči
raste kamena tišina,
dok se sjećaju sebe samih
kosturi počinju od vrata
tražiti tijelo.
u praznom bezimenom prostoru koji su zvali dom
hladna jesenja kiša zaliva kamenje, kažem
ponekad ličimo na njega.
…..
budi me protuvazdušna sirena. zgrabim sina
u naručje i s četvrtog kata
stubištem strčim u podrum. i ne sjećam se ničega više
od vatre
njegovih ručica oko vrata i smrskane dude
neke druge bebe iz slovenije, bosne ili možda sirije
bb

brankicab

mirkopopovic

Poslano:
10. 11. 2020 ob 19:37
Spremenjeno:
11. 11. 2020 ob 06:10

Jeziva stvarnost prikazana sjajnim poetskim umijećem!!!

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
14. 11. 2020 ob 10:09
Spremenjeno:
14. 11. 2020 ob 11:09

Pretresljiva pesem, ki prinaša globoko sporočilo o nas samiz in življenju, čestitke,

lp, Ana

Zastavica

brankicab

Poslano:
06. 12. 2020 ob 18:28

Hvala Vama Ana za lepe besede, pa tudi Vam Mirko  za takšno pohvalo. 


Lep večer vam želim!

Brankica 

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

brankicab
Napisal/a: brankicab

Pesmi

  • 10. 11. 2020 ob 18:57
  • Prebrano 397 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 139.5
  • Število ocen: 4

Zastavica