Nagonski razmišljam
o degeneraciji
kolektivne vjerske pragme
uzbuđen mirisom
majčinih uskršnjih pogača.
Četvrtina lica natopljena
osamom jutarnje samoispovijedi,
ognjište mojih prepona
izlučevina je lingvalne prohibicije.
Posežem za antipoezijom
zrnastog pjesnika,
hoće li u primarnoj gustoći
evoluirati glineni ugrušak
inkarnirane krvi?
Dostupan
u digitalnom ukazanju
i analognom snošaju,
zbog poligamije uma
bivam osuđen na kapitalnu pasiju.
Gospodine,
dopustio sam si
da Te vidim
kao odgovor
u retorici postanka.
Sada sam zanijekan
od vlastite orgazmičnosti,
prokreativan jedino
u nespolnoj kopulaciji.
Zato kažem:
Mrak si svoj ostavljam
iza vjeđe brata Sunca,
kada progleda
duboko zlato da zakrvi.
Poslano:
03. 11. 2020 ob 16:47
Spremenjeno:
03. 11. 2020 ob 17:47
"Posežem za antipoezijom zrnastog pjesnika," …
Izjemna pesem izjemne pesnice;)))
Čestitke k Motivu antipoeme, draga Nikita, pesniška duša!
Z lepimi pozdravi,
koni
Poslano:
03. 11. 2020 ob 16:58
Spremenjeno:
03. 11. 2020 ob 17:58
ko se izpoveš
kot on
ki je nad moškim principom
in osvobojen zapovedanega
ga zlahka posvojim
in podojim
... to veličastje teme pred obličjem Sonca
Poslano:
05. 11. 2020 ob 10:04
Spremenjeno:
05. 11. 2020 ob 11:04
koni i igorj, hvala na čitanju!
urednica
Poslano:
05. 11. 2020 ob 15:39
Spremenjeno:
05. 11. 2020 ob 16:39
Motiv verskega obredja in retorike, ki jo pesem zavrača, se od nje obrne, se skrije pod veke sonca ... čestitke,
lp, Ana
Poslano:
05. 11. 2020 ob 20:52
Spremenjeno:
05. 11. 2020 ob 21:52
Hvala, Ana!
Poslano:
06. 11. 2020 ob 14:25
Spremenjeno:
06. 11. 2020 ob 15:25
Zato kažem:
Mrak si svoj ostavljam
iza vjeđe brata Sunca,
kada progleda
duboko zlato da zakrvi.
Čestitke.
Poslano:
06. 11. 2020 ob 20:34
Spremenjeno:
06. 11. 2020 ob 21:34
Hvala, Svit!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!