Kad god se Olja zagleda
Prema usamljenim jablanima
Iza njenog tjemena crveni su zidovi
Naše stare kuće i pjesma nekih ptica
Dopire do nas kao stalno i uporno
Ponavljanje istih nota. Pokušavajući
Odgonetnuti Oljinu neočekivanu suzu
Dok ih sluša odvuče me šušljina prozora
Kojeg ponekad nema u mojim očima
Ali uz njega smo rasli, a s nama su rasle
Gomile knjiga i zimske noći. Umišljali smo
Da ćemo sve naučiti a nikada nismo znali
Što je proizvodilo zvukove na tamo
Nekim daskama staroga šufeta*
I zašto nas je uvijek gledala
Nepomična svjetiljka iz beskraja
Um joj je odlutao pa je ne pitam
Je li uzaludno razmišljati o intenzivnom
Procesu truljenja kućnih vrata
Osobito poslije dugih zima

Kad god se Olja zagleda
Prema usamljenim visokim jablanima
Neke večernje note ponavljaju
Kako sve ide svome kraju i da ni po čemu
Nećemo znati je li nas i ovaj vikend
Nosila samo pjesma ptica
Na terasu kuće (za koju susjedi kažu
Da više nema prozora) čiji su zidovi
Crveni samo u sjećanju na blage
Sredozemne zimske dane

---------------------------- 

šufet = tavan u potkrovlju

mirkopopovic