RANOJUTARNJA POSJETA
Dođe
u nijansi prozirnog
Vidim, kaže bezglasno:
Nisi zaboravio da sam ostala
daleka usamljena melodija
koju si volio
Ocvalim ljetom u dolini
odjekne vrijeme i na mom licu
oglasi njene bore
Priđe mi
opijena bonacom sa pučinā
zadihana kroz usnuli mramor
zanjiše zavjese, raspjeva ptice
iza našeg jasena
Mogli bismo, kažem
još jednom onim puteljkom
još cvjetaju uvale
još rađa smokva, kaplje med
i svjetlost curi kroz prste
još peče sol i prva rana
Vidim, kaže, to te samo bude
moji uzdasi
što se kadšto zazelene
u nijansama prozirnog
u mojim travama
bezglasnim
Poput prvog daha ljeta, poput prve boli, poput prvog i posljednjeg, ukaže se tvoja poezija i mir koji dozivaš s njom. Ali mira nema.
Duboko emotivno i intimno, izvrsno sročeno!
U našim životima, mislim na nas stare ljude, sve je više trenutaka kada se dodiruju sva naša vremena u nama. I kada prošlo živimo sa sadašnjim.
Ali dobro je što su to samo trenutci.
/Ima jedna mala slovna greška: zazaleni....treba zazeleni./
Srdačno te pozdravljam.
Nikita, hvala ti što uvijek izdvojiš vrijeme i ULJEPŠAŠ mi pjesmu komentarom i pažnjom.
Mikailo, hvala ti.
Drago mi je da navratiš i sa komentarom i sa konstatacijom.
A mala slovna...ispravljena.
U zdravlju !
Hvala tebi Mirko.
Nisam redovan. Starost je na ramenima. Ali trudem se.
Srdačno te pozdravljam.
Čeprav so tvoje pesmi pogosto priklicevanje dragih oseb prek znamenj s pokrajine, pa se vsakič drugače obarvajo in vedno znova nahranijo bralca ... čestitke,
lp, Ana
Izuzetno mi je drag i važan vaš komentar, draga Ana.
Lijep pozdrav i ugodna noć:)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 19. 09. 2020 ob 10:27
- Prebrano 707 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 316.4