Da li osetiš kako te dodirujem
Mislima svojim
I kako ti ljubim ramena
Kako te noću uspavljujem njima
Kada ti se učini da je neko tu
Pomaklo se nešto u uglu
I povetarac blagi
Kada dodirne ti kosu, lice
To su moje misli lutalice
Slučajno kad ugledaš
Svoj osmeh u ogledalu
Svu tu sreću
To su opet moje misli krive
Jer ti nešto tiho
Nešto lepo u uho šapuću
Kada čuješ da te neko zove
Neki glas iz daleka
Ne plaši se što nema nikog u blizini
Ne, neka
I to su misli
Ja te njima zovem
Dok je sveta I veka
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Bojan Tasic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!