Stvorila se odnekud
Danas
Jedna ptica na mom prozoru
Mala ranjena ptica
Zatražila je da joj nešto pričam
Zatražila je bezglasno
I neodoljivo
Pričao sam joj
Da su sve balade o vojniku tužne
Da nisu svi krinovi beli
I da niko i nigde suzama ne veruje
Pričao sam joj i da su nekad davno
Postojala mesta na kojima nije bilo prozora
Ni zidova
Ni ranjenih ptica
I da bi sada
Samo jedna kap jednorogove krvi sve izlečila
Pričao sam
A u sebi molio sećanja da me ne izdaju
Sećenja me nisu izdala
Sve do samog završetka priče
Ptica nije preživela
A ja sam se zavaravao
Da njena smrt nema nikakve veze
Sa mojom pričom
Bezuspešno sam se zavaravao
Jer vrlo dobro znam
Da je vojnikova balada
Balada o pticama i krinovima
O mestima bez zidova i prozora
O verovanju i neverovanju
O suzama koje podsećaju na kapi jednorogove krvi
Balada o sećanju
O umiranju
O životu
O nestajanju
Poslano:
09. 09. 2020 ob 19:07
Spremenjeno:
09. 09. 2020 ob 21:07
Ganljiva ... Čestitke !
Lp, Drago
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!