
Ne shvatam u čemu je razlika
između
biti i
ne.
Ne razumem,
sve je van granica poimanja.
Idem svetom koga ima u
opservaciji vlasitih stopa.
Takođe,
sama sam opisana
delom pulsiranja
jedinstveno-ličnog košmara.
Ako želim da se udaljim,
kako preneti da je to moja,
a ne namera
svetlosnih godina?
Ništa mi nije jasno,
sem lepote što se čudim
da nešto grli i
ne napušta
građu mog kostura.
Van tog je - tišina.
Bravo. Uvijek uživam u ovakvim poetsko-misaonim obličjima.
Veliki pozdrav,
mp
Dokler se lahko čudiš, živiš, še posebej drobnim in (za druge) nezavednim rečem ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!