
Reke ne poznaju granice
Planine ne poznaju granice
Mora se prostiru naširoko
I baš ih briga za izmišljene linije
Ribe slobodno plivaju
Jeleni slobodni uživaju
Vukovi kad im se prohte zavijaju
Ptice svoja gnezda svijaju
Pod nebom koje ne može da se komada
A čovek ?
Čovek ne podiže glavu
Pogledom uprtim u zemlju
Traži tragove odbeglih snova
Što mu se nikad ne vraćaju...
Milena Vučković
Eglisau, 06/09/2020
Samo čovjek čovjeku može nanijeti najveću bol. Neizlječivu na balkanskim vukoje**nama.
Izuzetno si lijepo opisala stanje tijela, stanje duha, stanje želja, stanje mogućnosti koje bukti u čovjeku, a razvijaja se u njemu kad mu se ukaže prilika da otkorača u bilo kom pravcu, samo što dalje od omče koju uzalud nadljudi krste demokracijom, slobodom... i hiljadama lažnih imena.
Bravo, Milena!
Veliki pozdrav:))
Hvala ti od srca, dragi Mirko. Promena mi prija, pa imam i inspiraciju...
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!