NEDELJNO JUTRO

 

Reke ne poznaju granice
Planine ne poznaju granice
Mora se prostiru naširoko
I baš ih briga za izmišljene linije

 

Ribe slobodno plivaju
Jeleni slobodni uživaju
Vukovi kad im se prohte zavijaju
Ptice svoja gnezda svijaju
Pod nebom koje ne može da se komada

 

A čovek ?
Čovek ne podiže glavu
Pogledom uprtim u zemlju
Traži tragove odbeglih snova
Što mu se nikad ne vraćaju...

 

Milena Vučković
Eglisau, 06/09/2020

 

Milena Vučković

mirkopopovic

Poslano:
06. 09. 2020 ob 11:34
Spremenjeno:
06. 09. 2020 ob 11:52

Samo čovjek čovjeku može nanijeti najveću bol. Neizlječivu na balkanskim vukoje**nama. 

Izuzetno si lijepo opisala stanje tijela, stanje duha, stanje želja, stanje mogućnosti koje bukti u čovjeku, a razvijaja se u njemu kad mu se ukaže prilika da otkorača u bilo kom pravcu, samo što dalje od omče koju uzalud  nadljudi  krste demokracijom, slobodom... i hiljadama lažnih imena.

Bravo, Milena!

Veliki pozdrav:))

Zastavica

Milena Vučković

Poslano:
06. 09. 2020 ob 12:12

Hvala ti od srca, dragi Mirko.  Promena mi prija, pa imam i inspiraciju... 

Lp Milena

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Milena Vučković
Napisal/a: Milena Vučković

Pesmi

  • 06. 09. 2020 ob 10:17
  • Prebrano 545 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 166.23

Zastavica

Imate vsaj eno nujno obvestilo! Želite pregledati obvestila?
Ste prepričani, da želite zapusti stran? Vse spremembe bodo zavržene!