BEZ POKRETA, BEZ RIJEČI
neznanu razinu zbilje
sa zidnim satom otkucavam
nepoznata prilika doziva
membrane povjetarca u meni
tišina jutra uzalud me
dobacuje u riječ
jer Mjesec je nijem i bezličan
za tjeme zakovan
i sjenke nedorečeno šute
kamenim pločnikom prostrte
(bože) gdje odlazi vrijeme, ta surova
mjera smisla, te nevidne arabeske
dok obespokojeno blijedim
tražeći olovku bez priče
bez pokreta, bez riječi
Talasi tvojih misli ljuljaju moje i zato imam miran san.
tomi,
radujem se takvoj reakciji i doživljaju.
Hvala lijepa.
LPM
Čas, ki odmerja - tudi smisel, ki izginja ter naposled - nepremičnost ... čestitke,
lp, Ana
Hvala najljepša, Ana:))
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 31. 08. 2020 ob 16:45
- Prebrano 419 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 163.43
- Število ocen: 8