Kradem misli ovaploćene srećom,
ima li je stvarno,
ili je samo plod naše umešnosti,
neke domišljenosti,
da prevarimo sivilo dana,
čamotinju u srcu
na čijem rubu curi neka ala što ne
nalazi put do savršenstva,
kojeg nema,
ni u jednoj tački postojanja...
Reka večnosti je opominje...
Opet žudi.
Zarasli grobovi je opominju...
Opet žudi.
Sivi soko na nebu je opominje...
Opet žudi.
Beli medved je opominje...
Opet žudi.
Piramide je opominju...
Opet žudi.
Neke plave oči je opominju...
Opet žudi.