netko je noćas otvarao prozor
niz polje travanjsko cvjetali su mrazevi
nečiji su glasovi jedva čujno
u bijelu prtinu propadali
pod modrim nebom sljepoočice su
s mjesecom cvokotale u dračama
djeca su ogrnuta snom
otplovila sa uzglavlja
za kojima se plače
daleko u sjećanju
njihova majka je u našoj sobi
licem silazila u žutilo lišća
u njenim očima mrzli su cvjetovi
u glasu su joj zveckale zvijezde
netko je noćas otvarao prozor
cvjetali su mrazevi niz polje ledeno
Pozdravljam Mirka.
Treba mi mala pomoć: Nikako ne mogu da dokučim značenje zadnjeg stiha u tvojoj pesmi: U PETOM OGNJU SRCA.
Tražim po internetu bez uspeha.
Nadam se da si dobro i da moramo pobediti ovaj ludi virus.
U lirskoj pjesmi kao što je ova pomogao si mi da otklonim višak - dva zadnja stiha.
Hvala ti na komentaru. Čuvaj se, prijatelju. Ja sam se do sada sačuvao, a u buduće - ko zna šta nas čeka...
Živio mi!
Pesem, ki skozi zamrzlo pokrajino odmrzuje spomine, zelo všeč mi je zlasti:
djeca su ogrnuta snom
otplovila sa uzglavlja
za kojima se plače
daleko u sjećanju
Čestitke,
lp, Ana
Poštovanje, Ana. Zadovoljstvo je i čast vidjeti podčrtanku !!!
Lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!