Veče se opet lepi za prste
Isto kao one noći
I drhtim od neke čudne hladnoće
Iako je vruće, kao tada
I ovi, dosadni komarci
Sve je isto
Jedino nema straha od, 'videće nas neko'
Nosiću te u setnom pogledu
Onom, kadа si me pitala "šta ti je?"
I kada god me budu pitali "ko ti je to?"
Slagaću
Reći ću da je kiša padala
Samo kada bismo se uželeli plesanja
Moralo je da se preseče
Kao na giljotini
Snažno, da zaboli duž cele kičme
I oštro, da što kraće traje
Mada, kažu da um radi još par sekundi
Pošto se odvoji glava od tela
Posle samo ljubav ostane u očima
Kao neko svedočanstvo, šta li...?
A ti
Ti samo hodaj i ništa ne pitaj
Kad zazvone koraci neka melodija ne prestaje
Budi kao svaka žena koja zna šta hoće
Budi kao muškarac koji zna šta neće
I nemoj pokleknuti pred životom
Ono što nosiš u sebi
Zrači iskonskom lepotom
U očima nosiš tu toplinu
Viđao sam je katkad
U pogledima mališana kada bi ugledali mačiće
Ja nemam mačiće
Ali evo, navući ću pesmama krzno
I naučiti ih da mjauču
Tebi za ljubav
Lepa ljubezensko nostalgična pesem, čestitke,
lp, Ana
Hvala najlepše, Ana!
Pozdrav.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Bojan Tasic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!