Slutio sam da ćeš jednom doći
Dugo si me tražila
i pronašla na kraju tame
u mirisu jutra što dolazi
Nisam te čuo
onako ljupka i nježna
prišla si mi s leđa,
poput uljeza
i otela u svoj svijet
Bio sam tako blizu da te zavolim
ali ja sam sazdan od snova
i čujem glasove svih koje mrziš
Buka je neizdrživa
Ljubav je daleko od nas
Tamo gdje mržnja prelazi u tišinu
Poslano:
08. 08. 2020 ob 09:12
Spremenjeno:
08. 08. 2020 ob 09:13
Ovaj me izvanredan pjesnički uradak pozvao na ponovno čitanje svih Tvojih pjesama ovdje na portalu. Zadivljen sam pred idejom, poetikom, rječitošću i beskraju duha koji putuje i onda kad zastane zagledan u svrhu Ljudskoga Puta...
Hvala što si ovdje.
Lijep pozdrav:)
tole globoko intimno, v bistvu pa tudi mirovniško pesem je vredno izpostaviti, saj nikoli ni dovolj poudarjanja dejstva, da sovraštvo ne bi smelo obstajati, saj vedno razčlovečuje in preprečuje ljubezni vstop v čista polja odnosov.
Pesem polna globine, tiste blizu niča, v katerega vdira tišina, ki je naomestila vsak nadaljnji verz, nas osupne, saj je zaključek tako efektiven, da še nam zapre usta.
Bravo!
Lp, lidija
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Speculum
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!