ubih još jednom
jednu u sebi što
šaptaše htoničan stih
(srca na rimejk
ptica u modu)
druga se otvaraše
daminim gambitom
u haj-tek snu
za liferante
i ostalu gospodu
(budi prvi
budi mi dah)
pustih iz pesme maleni srs
s tri kapi krvi
opkolih oca
i sina
i duh
(pakleni kontrapunkt
smrt na bis)
Bis Smrti. I samo to dovoljno je za perfekciju misli koja se plete i dugo nakon umora zadnjeg stiha pjesme u čitaocu.
"Nije to ništa strašno", kako napisa Džulijan Barns u ovom svom romanu, razmišljajući i pripovedajući o smrti - mudro i crnohumorno istovremeno.
Hvala na reakciji, Nikita.
Pesem, ki raziskuje dvojnost osebnosti, duše ... ravnanja, pelje nas od nazornih do simbolnih podob, ki se zlivajo v zanimiv konec - čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana!
lp, Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!