Duboko u tebi
moje ja gubi oštrinu
Sličim na svemir sabijen u tvojim bedrima
Moja muškost i tvoja ljepota
isparavaju na vrelom pijesku
Naša imena gube smisao
Kretanje je neumoljivo
krikovi najavljuju kraj
svatko se vraća u svoju samoću
Nabijeno tjelesnošću i žegom krvi. Izvrsno! Pozdrav tajnovitom gospodinu Speculumu!
Kratka pesem, v kateri je skrit cel roman ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Speculum
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!