Nosila je svoj primordijalni strah
u krupnim očima.
Nosio sam roj uznemirenih misli;
talase plima i oseka, kreativnih naleta.
Imamo li, strah od ljubavi, strahove
baš od svega ili svačega?
Od gubitka nečega
neodređenog; opredmećeni strah
koji sanjamo u boji dok čami u utrobi.
Strah, strah koji boli.
Pitao sam je još jednom o njenom strahu.
Ili u šali, ne sećam se više
(u prenesenom smislu)
kakav to mali, crveni cvet,
raste uz skromni ledeni bedem?
Dok na trgovima lepote
ničije stope ne slede prašinu bivše,
besprekorne, čiste utopije...
Prvo, motiv "ledenog badema", fantastično.
Drugo, definicija straha, u vrlo konkretnom smislu, izvrsno provučena kroz pjesmu.
Bravo!
Strahovi pred vsem in vsakim - naraščajoče podobje pesmi, ki se odlično prilega sporočilnosti, čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!