FATAMORGANA
s nesanicama
na prostirkama godina
koje nismo ispričali
dozovi me
umjesto poljupca uberi
šum lišća u maglovitim
horizontima grada
isprati me s kolijevkom
niz žale što umiru
dok cvjetaju dani
uokviri me u sjenku
koja još gori
na čijem licu zalutalom
još sjam
s krajolikom nedovršenim
zagrli me jer ne znam
vraćam li se odnekud
ili se tek
za izlazak spremam
Bravo, Mirko! Na svoj bolan, melankoličan, ali u osnovi tvrd način (to je tako kod nas ljudi s kamena), razotkrivaš tajnu fatamorgane, a pjesniku to je sam život, njegova muka, strast i svjesnost o trenutku. Bravo, barde moj!
Draga Nikita, čast, zadovoljstvo i potreba je imati tebe za čitateljicu.
Hvala lijepa:)
Pokrajina, ki je lahko tudi objem, če je njen opazovalec tako čuteč ... zanimivo je tudi, da je to že druga (in povsem drugačna) Fatamorgana, ki jo danes izpostavljam,
lp, Ana
Ana, zahvaljujem na izbiri moje pesmi za podčrtanko.
Lp,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 27. 06. 2020 ob 12:40
- Prebrano 710 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 133.87