Priča

Ispričaću vam priču
koja se, opijajući nas lakom tugom,
sama ispisuje, u noći
punog mjeseca
Priču bez imena
koja miriše na ljude
na samoću
na bolnu tišinu
na stari komšiluk
na nostalgiju
i
ima ukus tuge i hljeba
Svjetlošću davno ugašenih zvijezda
ona osvjetljava grad
i staru kafanu
koja čuva tradiciju
i uspomenu na boeme
koji su do sitnih sati
tu slušali sevdalinku
o prodavačici cvijeća
koja ga zbog ljubavi
nikad nije prodala
Ova priča
 je nastala u zadnjem vagonu
u mislima vojnika
koji se nakon bitaka
odbačen kao stare novine
vraćao kući
O kako je želio
još jednom imati dvadeset godina
ali ovo je priča o vremenu
a ono nikog ne čeka

 

Sumiko

mirkopopovic

Poslano:
22. 06. 2020 ob 20:54

Poetika ove priče osvaja.

Bravo, SUMIKO!

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
28. 06. 2020 ob 08:36

Otožna pesem o minulem času, ki je živ le še v spominih ... čestitke,

lp, Ana

Zastavica

triglav

Poslano:
28. 06. 2020 ob 11:36

Ganljivo. Bravo, spoštovani poet!

Mislim, da bi bila lepa uglasbena.


Lep dan ti želim, Marija



Zastavica

Sumiko

Poslano:
29. 06. 2020 ob 09:49

Hvala svima

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Sumiko
Napisal/a: Sumiko

Pesmi

  • 22. 06. 2020 ob 07:52
  • Prebrano 556 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 194.01
  • Število ocen: 12

Zastavica