Pokazala mi je netaknuti život
pod ispucalom zemljom,
presahlog rečnog korita.
Mogao sam joj podariti bronzani osmeh
u tužnom hladu starih vrba,
željnih vode slanog jezera;
ali sam se probudio iz sna, očaran.
Definisanom, blistavom aurom,
sjaja sveća i gordog plamena mača.
Zbunjen jasnom prolaznošću,
raspoznavanja estetike užasa;
jedinstvenih oblika, čistih ipostasa ...
Estetika dolgčasa - zaključek pesmi, ki narekuje ponovno in drugačno branje ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!