Kronologijom gluposti

nijemo

vučem pohaban pogled

niz prorijeđene drvorede prijateljstva

Posjekli su najljepše jablanove

zarazili javore

a sada kliješte breze

Zrak je neupitno loš

sparina vrelina žega

osama stega

metar do dna

deset metara do površine

Pukotina raste svakim buđenjem

Buđenja su košmarna

tijelo oznojeno

drhti poput žednog psa na uzici

Ispod čekića istine

krije se zloduh

Zubi su nebitni

jer i bezubi ujedaju

pogledom

Kronologija gluposti

zapisana u segmentima ludila

sprječava ono malo ljudskosti

zavrnuti slavinu

Referendumom potpisani

potpisujemo redoslijed

u nizu unaprijed insceniranih

igrokaza

Zrak je neupitno loš

ulice su ispresijecane zabranama

tramvaji voze tišine

bezriječje strah

Zemlja se nadima

povraća joj se od vlastite učtivosti

Ljubica Ribić