Gde je ona
o kojoj zapravo maštam,
uporno mi nedostaje?
Voleo bih da znam, kud' je odlutala?
Ako se ponovo vrati i nastani,
ovde kraj mene
da zauvek ostane;
nek' sve što je bilo,
prekrije magla zaborava ...
Jer, nedostaje mi ona,
kao premalo sna
u noćima na izdisaju ...
Kada će stići, bliži li se dan?
Blistavi trenutak,
dugo očekivane sreće;
Ipak neće ?
Sustiglo nas vreme,
mimoišle godine.
Pamtim još koliko
i živim, iako ne živim;
između praznih reči,
preostala daljina guši.
Kroz prodornu prizmu tame,
zaiskri nemir u duši,
željnoj svetlosti;
navikloj da postojiš
još samo u jednoj pesmi ...
"Sustiglo nas vreme,
mimoišle godine."
Eh, da, da, tako to ide... Divna pesma.
Lp, Herman
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!