PUT
odvodi vječno
bez misli
bijel i snen
sad bih htio
da munja bljesne
i slici doda djetinji
nad uvalom strah
ali put je glad
koji šuti svojim gorjem
posred mene
bez drhtanja
i bez misli
odvodi vječno
poslije kiša čist
i bijel
pod nebom toplim
nepoznatim
bdijem sa njim
usamljenim
Pot, ki namesto v svet, vodi navznoter, v negibno žalost - otožna pesem ... čestitke,
lp, Ana
Ana, pozdrav i zahvalnost šaljem.
Ugodna noć:)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 13. 06. 2020 ob 10:30
- Prebrano 402 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 127.31
- Število ocen: 9