jutro zarobljeno
u sazviježđu kenotafa;
mliječna magma poput mrene
na obzoru
krajolik je pitom,
grobovi praznih intestinuma čekaju
bogozvijer na moje anđeosko spolovilo
polaže kožu svoga lica
razdjevičena uma darivam ga
sinovima pjesnicima
krv pije krv
lobotomiram smrt
koja miriše na crni gerber
držim je za ruku
rebrima joj češljajući misli
(ponekad je bila
moja djevojčica
rođena u metastazi sna);
spoznaja sebe
posljednji je trud
pod kapcima mraka
ponekad se dozivam
lijepa Karmen
(prevarih ju jednog proljeća,
pred kancerozu straha u maternici)
ponekad je zovem nebi’â
grobovi mi nisu oprostili
berbu mladoga mjeseca,
pa mi odsjekoše staklene pesti
bogolikom cvijeću
sada sam putokaz
kamo odlaze pjesnici
koji slijepi
gledahu u nebo
Nikita, nije to nepoznato, ali moram opetovati - hvala ti za izvrsnu poeziju s kojom si obogatila portal. Naravno, sa jednim lijepim brojem vrhunskih poetesa i poeta. Otkad sam ovdje manje uzimam knjige poezije.
Veliki pozdrav i zahvalnost!!!
lpm
Zahvalna, odgovaram ti ovim tvojim izvanrednim stihovima:
..."pleši
u zvon zenita sidriš žeđ"...Ne zato što si moja draga drugarica, već zato što jesi najbolja ovde!
Bravo!
:)
Hvala ti, Zorane, što tako misliš o meni. No, bilo je i ima ovdje boljih od mene. :)
Prazni grobovi in prekinjanje povezav v možganih - podobje, ki že samo po sebi narekuje bolečino, travmo in celo grozo. Prividi iz meglic in telesnost robnega (smrti) nas potiskajo v nelagodje, in kot slepi pesniki, tudi mi gledamo v nebo (druga, svetlejša plat) ... čestitke,
lp, Ana
Draga Nikita, vedno znova me navdušiš (*_*)
razdjevičena uma darivam ga
sinovima pjesnicima
krv pije krv
lobotomiram smrt
koja miriše na crni gerber
Lep dan ti želim in bravoooo!
Marija
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!