Grlila sam u samoċi
Nebodere od grafitnog praha
Život je asfalt
tuča
sastavljanje
kidanje
Pomislim da sam okno
u rudniku reči
zaborava
seċanja
ništarija
obećanja
Zanesem se
nerečito krhka
il je to noċ puna praha
što tera oči na strah
te bacam golotinju
na akvarel
Na njemu zaplače malo sive
Neboder nema kuda
neg do u visinu svoje volje
Nebitno
U nekom lampionu
dogoreva senka čoveka
I on je uglavnom
potpuno sam
Hvala, Bojane.
Pozdrav!
Tarjana M.
Pesem, ki s slikarskim izrazoslovjem izriše razpoloženje trpkosti in samote, skozi katero gre človek v življenju, zelo všeč mi je:
Pomislim da sam okno
u rudniku reči,
čestitke,
lp, Ana
Draga Ana, hvala na komentaru i podčrtanki!!!
Lep pozdrav, Tatjana.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!